Da ti se jadam

Treba da ti se jadam
kako cveće raste u prkos trotoraru
kako riba pliva uzvodno
a samo beži od smrti

Treba da ti se jadam
jer sunce sija jače nego ikad
jer boji me u gomilu boja
nisam navikla na to

Treba da ti se jadam
što kiša pada i kad nije jesen
što krompir klija i kad nije u zemlji
a niko neće da nahrani svinju

Treba da ti se jadam
da dani prebrzo prolaze
da noći predugo traju
i previše zbog toga razmišljam

Treba da ti se jadam
samo zato što živim slobodno
samo zato što kažem suprotno
te me žele mutavu ili mrtvu

Zar stvarno treba da ti se jadam
za sitnice kao što su te
 
-Ris Kefeček 

Dobro mi došli

Dragi čitaoče,

Kako god da si ovde nabasao, drago mi je što jesi. Moje ime je Ris Kefeček, i ja sam neko ko želi da piše priče i objavljuje ih. 

Iskreno, ne znam šta još da kažem. Pišem i na engleskom jeziku, na nekim vebnovel platformama, poput Webnovel i Royal Road.

Ipak, pošto sam ipak srpskog porekla, a i moj najbolji kritičar mi žvaće kako svakog dana sve više zaboravljam srpski jezik i pravopis, odluka je bila da otvorim blog i objavim ponešto, nekako, s vremena na vreme. 

Naravno, ime po kome me sad znaš je pseudonim. Da ne bude da krijem svoj pol, reći ću ti lepo, ja sam vanzemaljac. Zamisli me kako hoćeš.

Znam par jezika, nijedan bolje od drugog, snalazim se i popunjavam sveske bezveze sa sve više i više pravila gramatike, kako srpske, tako i engleske, italijanske, nemačke, japanske, kineske, ruske, korejske.

Je l' te čikam ovim? Ne. Samo kažem istinu.

A da, takođe se pretvaram da univerzitet i ispiti ne postoje, mada kada mama kaže da sve položim do oktobra da bi ona mogla da vidi tu diplomu, tako mora biti. Ona je glavna. Eto, mogu i o tome da pišem u 'Generalna' ili 'Šta god' kategorijama.

Drago mi je šta smo se upoznali, koliko god to površno beše. Nadam se da ću te ponovo sresti, da ćeš ponovo doći.

Vidimo se,

Ris